Želite li biti vođa ili sljedbenik? To pitanje postavim svakom političaru s kojim surađujem. Lider ne možete biti bez digitalne nazočnosti, vašeg digitalnog postojanja. Ne možete u doba kad svi voze automobile ići okolo u konjskoj zaprezi. Pa vi odaberite.
e-demokracija
Govori tako Ravi Singh, Amerikanac indijskog podrijetla, vidljivog u turbanu koji je odbio skinuti i za vrijeme edukacije u vojnoj akademiji. Taj je diplomant shvatio da se političke bitke danas ne dobivaju tradicionalnim oružjem i oruđem, već digitalnim. Guru političkih kampanja, kako su ga nazvali, strastveno govori o mogućnostima interneta i društvenih mreža, bilo dok vodi kompaniju ElectionMall ili drži predavanja, kao što je učinio prošli tjedan u Zagrebu u organizaciji veleučilišta Vern i Večernjeg lista.
– Danas svatko s internetskom vezom može sudjelovati u političkom životu, samo ljude treba educirati. O pojmu e-demokracije govorim već 12 godina. Ne, nije elektronička demokracija, već demokracija osnaživanja (empowerment, op. a.) – govori Singh. Dodaje kako postoji razlog zbog kojeg političari nerado educiraju mlade. – Strah ih je. Internet je moćan medij i lako privlači mlađe da sudjeluju u politici. Može im se vratiti kao bumerang i toga su svjesni – objašnjava. Možda je najplastičniji primjer e-demokracije Afričko proljeće. Kaže kako je Facebook zamijenio kalašnjikov, a Twitter mačetu, što su prilično krvave slike.
– Da, ali imamo manje krvi. Riječ je jača od mača. Da su Mahatma Gandhi ili Martin Luther King živi, obožavali bi društvene mreže – kaže te dodaje:
– U Africi smo vidjeli kako se mijenjaju odnosi političke moći, nepoznati kandidati probili bi se u vrh popularnosti. Imali ste i vi takav primjer, snimku s govorom na lošem engleskom (Ingrid Antičević Marinović, op. a.) koja je u trenu postala viralna. Internet je transparentan, sve što političari kažu ili naprave vidljivo je. Time ih držimo odgovornim i štitimo demokraciju. Sing je radio na više od tisuću kampanja po svijetu, no, ističe, samo daje oruđe, a ne miješa se u politički sadržaj. A oruđe se mora prilagoditi mjestu.
– Postoje kulturalne razlike, razlike u zakonima. Da me angažiraju u Hrvatskoj, prvo bih upoznao ljude. Jer protokoli kampanje nisu zapisani u priručniku, već ih određuju korisnici – govori guru o potencijalnom angažmanu. Ma koliko bile različite kulture, političari su u jednom isti. Ne znaju ili ne žele komunicirati.
– Razlika je kad vam političar govori ili kad razgovara s vama. Sjednem li u kafić s prijateljem, i on neprekidno govori... Hm, neće mi dugo biti prijatelj. John F. Kennedy rekao je da javni službenik služi javnosti, a mnogi političari misle da javnost služi njima. Kad vidim da političar zašuti nakon izbora, pitam ga: Zar ste zaista toliko umišljeni, zar toliko vrijeđate ljude, toliko podcjenjujete mogućnost koja vam je dana da budete vođa? – smije se.
Ima li granice
Postoji li granica koju ne želi prijeći, odnosno radi li i za kandidate s čijim se političkim stavovima ne slaže, a radio je i s demokratima i republikancima, u Irskoj, u Brazilu, za Juliju Timošenko...?
– Ja im samo dajem nabrijani sportski auto. Na njima je kako će ga voziti.
